Saznajte više:


 - Geoprometni položaj

 - Vukovarsko-srijemska županija

 - ANTIN

 - MLAKA ANTINSKA

 - KOROĐ

 - TORDINCI

 - Općina na Google maps

 - Stanovništvo u općini

 - Stanovništvo - Antin

 - Stanovništvo - Mlaka

 - Stanovništvo - Korođ

 - Stanovništvo - Tordinci

Korođ

Tamo gdje je sada pustara Kolođvar nalazila se u srednjem vijeku tvrđa (castrum) Korođ. Ona je pripadala obitelji Korođ koja je posjedovala i tadašnji Osijek. Tvrđa Korođ spominje se u listinama od godine 1290., 1296., 1335., 1343., 1403., 1454., 1472. I 1474. U Korođu bijaše sjedište rimokatoličke župe u kojoj je papin legat godine 1333. - 1335. kupio crkveni porez.

Kada je Gašpar Korođ bio godine 1472 lišen svojih imana radi protukanonske ženidbe, darovao je kralj Marija Korvin njegove posjede obitelji Rozgon. Kralj je kasnije Gašpara pomilovao, pa mu je vratio I Osijek I Korođ. Gašpar je poginuo u borbi s Turcima. Kako nije ostavio muškoga potomka stekli su njegova imanja Nikola ČUpor od Moslavine I Ivan Ungor od Naadažda, premda je protiv ove darovnice prosvjedovala obitelj Rozgon. Iza smrti Nikole Čupora dao je kralj Matija Korvin polovicu imanja Korođ plemiću Ivanu Pongracu.

Tuci su godine 1526. zaposjeli Korođ, koji im je pripadao neprekidno do 1687. godine. Kako je župa Korođ ostala bez katoličkih svećenika prevladali su u njoj lavinski propovjednici. Od onda su žitelji toga sela pripadnici kalvinske vjere sve do sada. Korođ je stradao godine 1683 kad je buknuo veliki rat izmešu Turaka I kralja Leopolda I. Tada je opustilo selo Korođ u kojem je dotle bilo 15 kuća. Sačuvao se službeni izvještaj u kojem se prilike u Korođu godine 1697. opisuju ovako:

Selo Korođ ili Korut udaljeno je 2 milje od grada Osijeka. Sadašnji su žitelji madžarske narodnosti i kalvinske vjere, ali radi "turskoga straha" ne stanuju u selu nego u kolibama, koje su podigli u nedalekim močvarama. Dok je selo bilo nastanjeno imalo je 15 kuća; sada se pak ne nalazi više negoli 10 obitelji, jer je selo već 15 godina bez stanovnika. Područje sela Korođ siže na istoku do nastanjenoga sela Bobote, na zapadu do nastanjenoga sela Laslova, na jugu do nastanjenoga sela Tordinaca, a na sjeveru do pustoga sela Bešenca. Cijelo to područje prostire se na širinu I duljinu toliko da bi ga mogao konj obići za jedan sat. Na tom području nalazi se oko 225. jutara oranice, ali je polovica izložena poplavi rijeke Vuke. Dovoljno ima livada kojima također škodi poplava. Za ogrjev ima slobodno 6 jutara šume, a obrađuju se i vinogradi u veličini od 13 kopača. Nekada je u Korođu bila drvena crkva (na polju), ali su je Turci spalili.

Posljednji je turski vlastelin u Korođu bio beg Mahut, koji je stanovao u Osijeku. Njemu je svaka kuća imala platiti godimice po 1 forint od svake sesije (koja je zapremala oko 20 jutara zemljišta). Povrh toga morala mu je svaka kuća dati 30 denara na Đurđevo (24. travnja) I 30 dinara na Miholje (29. rujna). Žitelji su Mahutu morali u naravi podavati desetinu žita, povrća I pćelaca,a u novcu 5 denara za ugojeno svinjće te 1 i pol denar za pašu svakoga goveda. U ime robote morala je svaka kuća dva dana orati vlastelinovu oranicu, pa ondje žito sijati i žeti i vršiti. Turkomu je sultanu imućniji kmet u ime poreza plaćao godišnje jedan dukat, a siromašniji puk pola dukata. Taj se novac slao u Kanižu.

Sada selo pripada kralju Leopoldu, koga zastupa provizor kraljevske komore u Osijeku. U kraljevo ime Libenau za godinu 1697. ubrao 90 forinti. Povrh toga moraju seljaci podavati besplatne radnje i tzv. "zimske porcije" za prehranu carske vojske u Srijemu. Glave obitelji sela Korođa zovu se: Ivan Deso, Tomo Haucha, Franjo Jonas, Nikola Palco, Ivan Abraham, Ivanuš Tot, Franjo Peter, Stjepan Beuche, Franjo Uszy, Petar Lucka, Gergel Janchi i Mijo Ferenc. Oni su izjavili da još ne mogu svoje kuće graditi u selu Korođu, jer se boje novih turskih provala i jer nemaju vremena pošto moruju državi dati mnogo besplatnih težaka.